Proizvodnja organskih tvari u Jadranskome moru uglavnom je ograničena na razdoblje od početka jeseni do kraja proljeća, a nije tako intenzivna kao u sjevernim morima, zbog vrlo male količine hranjivih soli. Ona je ipak znatno veća nego u većem dijelu Sredozemnoga mora ili na istim širinama Atlantika.
S obzirom na plodnost, postoje razlike između pojedinih područja. Tako su priobalne vode, kao i vode sjevernoga Jadrana, znatno plodnije od voda otvorenog i osobito južnoga Jadrana.
Vrlo visoku proizvodnju imaju vode Kvarnera, obalnih dalmatinskih kanala i Boke kotorske. Ukupna lovina u Jadranskome moru iznosi 137 109 t (1998), od čega 103 715 t otpada na Italiju, 24 688 t na Hrvatsku, 3910 t na Crnu Goru, a 2683 t na Albaniju. Sjeverni Jadran (do crte koja spaja Anconu s otokom Lošinjem) glavno je ribolovno područje; daje oko 60% ukupnog ulova.
Na dubljem, srednjem dijelu Jadranskoga mora (do Palagruškoga praga) lovi se oko 25% ribe, a na najdubljem i najprostranijem, južnom Jadranu samo oko 15%. U istočnom Jadranu najvažniji je lov na malu plavu ribu (srdela, papalina, inćun, skuša, plavica, šnjur i iglica).
Jadransko more 